Image module

Oralna hirurgija podrazumijeva veliki broj hirurških intervencija obavljenih uz anesteziju  u ambulantnim uslovima. Koristi se za uklanjanje impaktiranih zuba, cista, apikotomija, postavljanje implanta i drugo.

Impaktirani zub je zub koji je blokiran na putu da nikne. Najčešće impaktirani zubi su umnjaci. Umnjaci obično počinju da rastu između 17. i 21. godine. Ako nema dovoljno mjesta za umnjak do 25. godine starosti, ovaj zub se smatra impaktiranim. Impaktirani i poluimpaktirani umnjaci mogu dovesti do infekcije, parodontalne bolesti  susjednih zuba, zubnog karijesa, resorpcije korijena ili formiranja cističnih lezija. Zbog toga je neophodno posjetiti specijalistu oralne hirurgije kako bi osigurali da ovi problemi nisu prisutni i da se hirurški ukloni umnjak u slučaju da postoji rizik ili prisustvo ovih indikacija.

Apikalna resekcija tj. apikoektomija može biti potrebna kada se infekcija razvije ili nastavi i poslije terapije kanala korijena. Tokom tretmana kanala korijena, kanali se čiste, a upaljeno ili inficirano tkivo se uklanja. Kanali korijena zuba su veoma kompleksni i granaju se sa mnoštvom mali kanala koji vode od glavnog kanala. Ponekad, čak i nakon liječenja kanala, zaraženi ostaci mogu ostati u ovim kanalima i spriječiti zarastanje ili kasnije izazvati ponovno infekciju. Prlikom apikoektomije, vrh korijena tkz. apeks, uklanja se zajedno sa zaraženim tkivom. Zatim se kanal puni kako bi se zatvorio kraj korijena.  Ako se problem ignoriše, vremenom, infekcija se može proširiti na druge zube ili čak perforirati u koštano tkivo.

Alternativa apiotektomiji je ekstrakcija zuba.  Dakle, glavna svrha apikalne resekcije je da se spasi zub. Vaš stomatolog bira apikalnu resekciju ako se koštano tkivo oko vrha korjena inficira i ako se klasični postupak ne može primijeniti iz različitih razloga: specifična anatomska morfologija (atipični kanali korijena), kada ljekovi ne zaustavljaju infekciju, ili kada pristup kanalu nije omogućen zbog postojanja protetskog mosta.

Prvo, daje se lokalna anestezija.  Oralni hirurg će posjeći i podići desni od zuba, tako da korijen bude dostupan. Inficirano tkivo će biti uklonjeno zajedno sa poslednjih nekoliko milimetara vrha korijena. Stomatolog će nanijeti premaz kojim će se uočiti pukotine i prelomi u zubu. Ukoliko je zub polomljen ili napukao, isti će se ipak morati da se izvadi i apiekotomija se neće nastaviti.

Za završetak apikoektomije, 3 do 4 milimetra kanala zuba od apeksa se čiste i zatvaraju. Čišćenje se obično vrši pod mikroskopom pomoću ultrazvučnih instrumenata. Upotreba hirurškog mikroskopa povećava šanse za uspjeh jer svejtlost i uvećanje omogućavaju oralnom hirurgu da bolje vidi područje. Tada će vaš oralni hirurg snimiti rentgenom oblast prije nego što tkivo vrati na svoje mjesto.

Biće vam prepisana terapije koju će uzimati otprilike nedjelju dana. Nakon toga će vam se ukloniti šavovi. Post-operativni period je sličan kao kod komplikovane ekstrakciji i vaš stomatolog će vas informisati o njegovim specifičnostima. Poslije vremenskog perioda koji može da varira od šest do dvanaest mjeseci, potrebno je provjeriti da li je koštano tkivo ispravno zaraslo.

Većina apikoektomija traje između 30 i 60 minuta, u zavisnosti od lokacije zuba i složenosti strukture korijena. Procedure na prednjim zubima obično traju kraće u odnosu na one na molarima.

Ciste u vilici su šupljine pune tečnosti koje se formiraju unutar kosti vilice. Mogu se oblikovati oko korijena zuba ili oko impaktiranih zuba. Većina cista su inicijalno bezopasne (uglavnom nemaligne), ali ciste na vilicama mogu na kraju dovesti do, pomjeranja zuba, gubitka kosti, ukoliko se inficiraju i bolova i gubitka zuba.  Prema tome, preporučuje se blagovremeno uklanjanje cista.

Postoji više uzroka cisti u vilici.  Najčešća je tzv. cista korijena zuba, koja je zapaljena i obično počinje od inficiranog, neliječenog zuba. Druga vrsta cista se formira u opni oko impaktiranih zuba ili ostataka ćelija od kojih se formiraju zubi. Ciste mogu nastati i usljed traume.

Ciste vilice obično rastu vrlo sporo i bez primjetnih simptoma. Nakon nekog vremena, pacijent može da se osjeća neprijatan pritisak na određenom mestu, na primjer kada cista počne da pritiska korijen zuba, nerve ili susjedno tkivo.  Ako je cista jako velika, moći će da se primijeti i kao otok u vilici a može doći i do infekcije. Možda nećete znati da imate cistu dok vas stomatolog ne snimi rendgenom, vrlo često, iz nekog drugog razloga. Kada se dijagnoza uspostavi, cista mora biti uklonjena.  Bez terapije može čak izazvati deformaciju kostiju i lica.  Oštećenje okolnih nerava može dovesti do paralize ili gubitka senzacije.  Zbog gubitka kosštanog tkiva, vilica gubi stabilnost i dolazi do rizika frakture vilice.   Takođe, može doći

Najprije se cista locira na rendgenskom snimku.   Dalji postupak zavisi od veličine i tipa ciste.   Kao terapija, koriste se samo operativne mjere, koje se najčešće vrše pod lokalnom anestezijom.  Postoje dva različita postupka: potpuno uklanjanje ciste (cistektomija) ili samo incizija ciste (cistostomija).  Cistektomija se može koristiti na manjim cistima (manje od 5cm). Nakon uklanjanja cista, može doći do stvaranja praznina u kosti. Šupljina se može napuniti materijalom za zamjenu kostiju, koji se tokom vremena rastvara i zamenjuje sopstvenom kosti.  Ukoliko je korijen živog zuba u direktnom kontaktu sa cistom, zub se mora devitalizovati („umrtviti živac“). Zubi, koje su impaktirani, slomljeni ili u jako lošem stanju se moraju istovremeno ukloniti. U  slučaju cistotomije, vrši se incizija ciste tj. izvlači se tečnost iz nje.  Kao rezultat toga, cista ne nastavlja da raste i smanjuje se tokom vremena.  U najboljem slučaju, može da se potpuno zaliječi.  Cistostomija je rješenje za velike ciste, zapaljene ciste ili kada pozicija ciste ne dozvoljava potpuno uklanjanje.

To zavisi od tipa ciste. Najčešće recidviraju kerato ciste. Ako je cista vilice hirurški uklonjena, uvek postoji rizik od ponovne pojave.  Ovo se može desiti jer dio tkiva ciste može da ostane u šupljini kosti, odakle se može razviti nova cista.  Ta nova cista bi onda morala ponovo biti uklonjena.  Zbog toga, pacijenti treba redovno da prate stanje kako bi blagovremeno utvridli da li se cista ponovo pojavila.  Mnogi pacijenti se plaše velike rupe preostale u kosti nakon uklanjanja ciste jer tijelu treba oko 2 godine da ponovo popuni šupljinu novom kosti.

Posjetite nas

Vasa Raičkovića 15a, Podgorica
Montenegro

Pozovite nas

+382 67 62 22 62
+382 69 50 79 97

Pošaljite nam poruku